Marsej, bejbi, part two :D

Marsejsko sunce upeklo, ljudi sjede u baštama, piju kafu i prže se, a većina ih jede. Tako ovdje vole, kažu mi, da jedu dok se prže. Ok, prilagodimo se ;) Ispred nas fontana, oko nas stolovi puni ljudi koji jedu, piju kafu, Pastis..ili kako se već piše :D
Neko sjedi na betonu ispred fontane, neko se okuplja u društvu na klupicama, tu i tamo neko dijete protrči kao da se izgubilo - a onda pritrči roditelju koji ustane da ga zovne.

Elem, u toj podnevnoj marsejskoj sunčanoj atmosferi, prolaze dva lika - jedan sa malo manjom i jedan sa ogromnom krestom, u uskim tolama, sa martinkama na nogama, koznim jaknama...Onako, pobunjenički :D
Hodaju oni tako "opasni", prilaze nekoj raji, stoje malo s njima, pa oko fontane opet, pa uzduž i poprijeko...uđu u neki kafić, pa izađu, pa opet krug...
Kad odjednom, žena iza naših leđa mahnu jednom od ove dvojice i zovne ga po imenu. Priđu oni, poljube se sa ženom dva puta u obraz (stari marsejski izražaj srdačnosti), a ona ih upoznaje sa ovom drugom što sjedi s njom: "Ovo ti je sin te i te, moj komšija!" Stoje klinci sa ogromnim krestama u martinkama nad stolom pored našeg i pričaju sa dvije starije žene na temu "Kako ti je mama?" i slično - traje to i traje, oni sa poštovanjem gledaju okicama i razgovaraju...najzad se najljubaznije pozdraviše i odoše, a ova kaže ovoj drugoj: "Divan dečko, moj komšija!" :D

To ti je Marsej, bejbi :D ;)