ponedjeljak, 16. rujna 2019.

Šta o Dablinu reći? :)



  Dablin...možda ga je najbolje vidjeti, prije nego pričati o njemu...:)

  Šta reći na prvu, jer nisam ostala dovoljno dugo da sakupim anegdote :), ali vizuelni doživljaj govori dovoljno, da ga ponesete sa sobom u srcu i nasmijete se svaki put kad ga se sjetite :)

Treba naglasiti da su pabovi puni usred bijela dana, da izgleda da se svi znaju kao kod nas, a malo, malo, pored vas prođe "naš jezik" :)

I koji god da odaberete, odabraćete "tipical Irish..."



Simptomatično je i to da svi mašu i pozdravljaju
čim vide neku vrstu objektiva - nisam ostala dovoljno dugo ni da bih skontala da li su zaista uvijek takvi ili samo na prvu ;) ali su nasmijani, dragi, ulice daju osjećaj sigurnosti - čak i ako se neko pobije, kao npr, pijani muž i žena koja mu je prosula rakiju, odmah neko priskoči i rastavlja ih...dok ih ne smiri :D


Arhitektura predivna, od filmskog seta starog irskog scenarija, do novijih zgrada u kojima se nalazi sve što vas podsjeća na friendly pristup svima, pa čak i turistima :D

Nek video govori sam za sebe...the Dublin!






petak, 5. travnja 2019.

Svijetu se ne može ugoditi, ali svašta vas može ohrabriti :D

Ima dana kad vas svi kritikuju i ubiju vašu sliku o samom sebi u pojam, a ima dana kad vam je malo dovoljno da se osjetite kao lafčina : (iako ste žensko)
Elem, danas je jedan od tih (drugih) dana....

Prvo mi jutros, žena koja prosi, onako pozgodna i mlađa, nakon neke priče iz dva dijela (prvo smo pričale, pa sam joj rekla da mi dodje malo kasnije, jer me uhvatila u jutarnjoj kafi, tj. najvaznijem dijelu dana), na kraju podigne palac (lajk) i kaže:
"Bravo, LEGENDA SI!"

Zatim mi čovjek ispred zgrade, koji ima neki bijesan dugačak auto (ko me zna, zna da nikad ne znam koji je koji auto ), nakon što me pozdravio i pitao kako sam (a ja veze nemam ko je, dok on, komšija, zna ko sam ja ) i ja odgovorila: "Joj, svaka čast, kako parkirate TOLIKI auto ", rekao: "Ih, pa taj vaš je teže parkirati, ja se vama divim kako super parkirate, iz prve (bočno), pratimo vas sa balkona....."

 A onda, kao šlag na sve....(znam da se kaže 'tortu', ali mi ovako leglo trenutno)....večeras odem do prijatelja (množina) i parkiram se na neko usko mjesto, ali ostavim namjerno dosta prostora između svog i auta ispred, jer kontam, ako mi se neko prilijepi pozadi, neću moći da izađem - i kad sam krenula kući, imam šta da vidim - novi auto ispred, dva cm skoro od mog...a naravno, onaj iza se prilijepio.....pri tome meni otisla letva volana prije dva dana pa se isti jedva okreće; a dva metra od mene stoji lik na ulici i bulji u našem (mog auta i mene - znate da je on živo biće ) pravcu....
Motam ja lijevo, desno, idem nazad cm,naprijed cm...pri tome mi se auto gasi, jer mu treba početno ubrzanje Jedva onaj volan, kao drven, nazad, dva cm, ulijevo naprijed tri cm...a onaj lik gleda i gleda...niti da nesto pomogne ("možete jos naprijed, ne mozete, stop....", šta god), niti da skloni glavu, da me pusti da se nasamo isparkiram - i konačno, pola cm od prednjeg auta, provučem ja svoj auto, bez napravljenih ogrebotina (na tuđim, moj je svakako izgreban ) i kako prolazim pored lika, a on i dalje gleda i smjeska se, kažem: ""Vidim, vi se lijepo zabavljate?", na šta se on nasmija i odgovori: "PRAAVO! Super, svaka ti čast!"

Kakvi divni ljudi danas.....