Elem, danas je jedan od tih (drugih) dana....
Prvo mi jutros, žena koja prosi, onako pozgodna i mlađa, nakon neke priče iz dva dijela (prvo smo pričale, pa sam joj rekla da mi dodje malo kasnije, jer me uhvatila u jutarnjoj kafi, tj. najvaznijem dijelu dana), na kraju podigne palac (lajk) i kaže:
"Bravo, LEGENDA SI!"
Zatim mi čovjek ispred zgrade, koji ima neki bijesan dugačak auto (ko me zna, zna da nikad ne znam koji je koji auto ), nakon što me pozdravio i pitao kako sam (a ja veze nemam ko je, dok on, komšija, zna ko sam ja ) i ja odgovorila: "Joj, svaka čast, kako parkirate TOLIKI auto ", rekao: "Ih, pa taj vaš je teže parkirati, ja se vama divim kako super parkirate, iz prve (bočno), pratimo vas sa balkona....."
Motam ja lijevo, desno, idem nazad cm,naprijed cm...pri tome mi se auto gasi, jer mu treba početno ubrzanje Jedva onaj volan, kao drven, nazad, dva cm, ulijevo naprijed tri cm...a onaj lik gleda i gleda...niti da nesto pomogne ("možete jos naprijed, ne mozete, stop....", šta god), niti da skloni glavu, da me pusti da se nasamo isparkiram - i konačno, pola cm od prednjeg auta, provučem ja svoj auto, bez napravljenih ogrebotina (na tuđim, moj je svakako izgreban ) i kako prolazim pored lika, a on i dalje gleda i smjeska se, kažem: ""Vidim, vi se lijepo zabavljate?", na šta se on nasmija i odgovori: "PRAAVO! Super, svaka ti čast!"
Kakvi divni ljudi danas.....