Dan je bio predivan a moja duša puna svoje sopstvene ljepote....Moja drugarica koja je sjedila kod mene i ja smo uživale u divotama životnog optimizma, kad smo ugledale neku bubu na zidu (nije zohar ili nesto slicno) koju sam ja, kako dotična ne bi kvarila predivni uhvaćeni momenat proljeća, uspjesno zalijepila papucom, pretvorivsi je u nedefinisanu crnu smjesu. A onda smo, nakon par momenata, ugledale nepoznati leteci objekat koji se vrtio po mojih 20 m2... Vec u ubilackom raspolozenju, pocnem da ganjam doticni nlo, nemajuci pojma kako da ga izbacim iz kuce - otvarala sam prozor, gasila svjetlo, ali bio je uporno privucen ljepotom mog toplog doma, da sam ga na kraju jedva utjerala u kupatilo, osvijetlivsi isto. Onda, potpomognuta smanjenim obimom unutrasnjeg prostora, uspjela sam da ga satjeram u cosak i puknem peskirom, onesposobivsi dalji let. Tako, hitro sam ga podigla toalet-papirom i ubacila u wc solju, nadajuci se da ce tako osamucen brzo otici u vjecna lovista, vodjen pustenom vodom koja je slijedila... Drugarica je spokojno otisla kuci, a ja sam nekoliko puta koristila doticni "grob"pomenutog objekta, sinoc i jutros pustajuci vodu nakon toga, sto nalaze nasa starovjekovna tradicija (ovo vec ulazi u domen posebne prisnosti:-)), zaboravivsi na sinocni nemili dogadjaj - kad! Nehoticni jutrosnji pogled na doticno mjesto, gdje je trebalo da bude samo voda, prouzrokovao je u meni neprijatnu blagu paniku: na malom prostoru plivao je doticni leptiric, nemocan i jadan, jos uvijek se boreci za opstanak...:-(... U iznenadnom strahu zbog shvacene cinjenice o uzasnoj kosmarnoj noci tog malog bespomocnog bica i panike sto nemam pojma kako da ga izvadim odatle, jer bi izvlacenje, osim tezine samog cina, prouzrokovalo i ponovno pokusavanje izbacivanja iz kuce, proletjela mi je misao da ce mu najlakse biti ako mu prekratim muke, sto sam i pokusala ponovnim pustanjem vode... Ali! On se beznadno, ali smiono, koprcao po malim, njemu doduse ogromnim, talasima, ne posustajuci u svojoj zelji za zivotom! Onda sam, podstaknuta duhom nasih divljackih predaka mesojeda i nasilnika, sto se tijekom povijesti manifestovalo u borbi za vlascu i pokazivanju nadjakosti i nadvelicine nad svim sto se mice, a koji se ispoljava u svakoj generaciji - samo u iskrivljenim oblicima - uhvatila cetku za wc i pocela krvnicki da lupam po jadnom bicu i pustam vodu koja je trebalo da ga odnese u nepovrat... Konacno sam bila uspjela. Ugasila sam taj zivot koji je bio opstao citavu noc u takmicenju sa majkom prirodom i prkosio zakonima prirode, ponosno se drzeci zelje za slobodom, zelje koja je prelazila preko svih dosadasnjih pravila. Sjela sam, umorna od hrvnja sa zivotom...a onda me je uhvatilo. Savjest! Savjest koja mi nije dala pocinka, pomijesana sa svjesnoscu moje zlocinacke prirode, obuzimala je moj um i nije dozvoljavala da se pomaknem. Shvatila sam ko sam. Krvnik!! Jedna stvar je bila ubiti nekoga naglo, bezbolno, ali, nakon cijele prozivljene noci... cetkom za wc...nekoliko puta... Nisam mogla da se prepoznam... Moj odnos sa Bogom nije vise izgledao isti. Pokusala sam da se molim, ali slika o samoj sebi, koje sam do sada bila nesvjesna a koja mi je pokazala pravo stanje mog muciteljskog srca, koje uziva u mukama jadnog bica, nije mi dala da uperim pogled ka Stvoritelju. Pocela sam da zahvaljujem, ali su mi se molitve odbijale o plafon. A onda sam pocela da se molim za jadno stvorenje, da ga blagosiljam, ali sam ubrzo, na moju veliku tugu i nemogucnost gasenja probudjene savjesti, shvatila da je vec mrtvo i da je kasno da se bilo sta ucini u tom zivoticu - a sta ako je bio tata dvoje, troje, ili vise djece, predan muz i hranitelj porodice?!Kako zivjeti sa mislju na tu jadnu obitelj koja ocekuje svog skrbnika uzaludno, sa ceznjom i strahom, a koji nikad nece doci??!! Kako im se jednog dana pojaviti na oci i reci: "Ja, ja sam kriva sto vi gladujete i ja sam mucila groznim mukama vaseg oca i muza! Prezivio je cijelu noc, boreci se za opstanak misleci na vas, sto ga je i odrzalo u nemogucim uslovima, a onda sam ga izlupala nekoliko puta cetkom za wc, gledajuci kako gine, dok sam bila uporna u tome"?! I, sta ce ljudi misliti o meni ako saznaju za to??!! Šta Bog sada misli o meni?! Stoga sam, kad sam shvatila da je kasno, rekla Gospodu: "Gospode, ja bih da se molim za to malo bice, ali je kasno; ako zivotinje i bube idu u raj, njemu je sad super, do sada je vec gore, a ako ne idu, onda mu je svejedno, do sada vise nema pojma ni da je bio ziv"... "Da li sam izgubila spasenje?", pitala sam se. "Da li sam otkrila kako sam pravi ubica koji je tek sada pokazao svoju istinsku stranu i nema mu vise oprostenja?" To su bile moje misli.
Nema komentara:
Objavi komentar