Raskrsnica

   Da podržavam riječ "idol" rekla bih da je ovaj pas moj "idol" :)
Ali reći ću "samo" da često mislim na njega - što zbog toga što ga viđam skoro svaki dan, što zbog njegove filozofije života u koju teško prodirem - i da mi je posebno drag....kao i da me inspiriše, kad god krenem na posao.
Oko zgrade i u naselju postoji, kao i svuda po našem gradu :D, brdo pasa. Običavali su da se bacaju pod moj auto, kao i svi psi u istom tom našem gradu :D, ali kako sam bila počela da otvaram prozor i umilnim glasom ih pozdravljam i zovem na kafu, pitam ih šta ima, kako familija i to, prestali su da skaču na točkove mog auta i urlaju, pa sada pritrče, mašući repom, pozdrave me i odu dalje....
Ustvari, krenu, ali čim čuju zvuk ovog motora, smire se i povuku...već smo stara raja :)
Ali ovaj pas je nesto sasvim drugo.
On NIKAD nije s njima, nikad nije u "raji".
Nikad ne laje, nikad ne ide nigdje, nikad ne trčkara okolo...
Nikad ne reži, ne skače pod točkove.
Stalno leži i kulira.
Kulira sa nekom sjetom u očima, ako se tako može reći za psa.
I to sto on leži i sjetno kulira, ne bi bila neka revolucionarna stvar, da on ne leži svaki svakcati dan, na SRED "raskrsnice" (koja nije prava raskrsnica, nego pješačka zona plus parking), gdje se autom ulazi u naselje, ili na parking, ili gdje ljudi šetaju, izlaze i ulaze u zgradu....ali ipak raskrsnice. Nikad ga ne vidim da se negdje sklonio, da leži ispred haustora, da njuška po žbunju - uvijek i svaki dan na sred te raskrsnice...i tako sam počela da ga volim.
Volim ga jer me zaintrigirao ;) Pitam se sta je "u njegovoj glavi" i koji je razlog što je on odabrao baš to mjesto koje uporno i stoički ne mijenja.
Kako sam počela više da razmišljam o njemu, počela sam i da se zaustavljam (kad mora da se skloni mom autu, lijeno i jedva se pomjeri metar pored točkova, kao da razmišlja: "O, brate, ovi ljudi...moram da se mičem sa svoje tačke..smaraju me") malo duže, da otvaram prozor i pokušavam da uspostavim neku komunikaciju :)
Uzvratio mi je pogledom par puta i baš sam bila sretna što me primijetio :D
Korak po korak, možda i izvučem nešto iz njega, možda i on počne da me prepoznaje i dozvoli mi da "pročitam" zašto je odabrao bas to mjesto i zasto je uvijek sam.
A do tada će da me inspiriše tom unikatnom tajanstvenošću :)

(Pokazala sam ga tati - iz auta, naravno - jednom prilikom....SVE što je prokomentarisao na cijelo to moje odusevljenje i zaintrigiranost je bilo: "Hm....interesantno da je baš izabrao RASKRSNICU" - sve rečeno ;))