Pljuvanje ne znači uvijek ono što pljuvanje po difoltu podrazumijeva :)

Njoj je oko 10 godina, njemu oko 8. Zive u istoj zgradi, on u prizemlju. Riđ je i kovrdžav, s pjegicama i za nju je klinac (u tim godinama to je tako :)). Nikad se nisu zajedno igrali, jer on od početka poznavanja jedno drugog prema njoj pokazuje jasne znakove antipatije. Uvijek je provocira, ignoriše, bježi od nje i namršti se kad ona prođe. Pošto je živio u prizemlju, znao je i da pljuje na nju kad ona ulazi u zgradu. Ona bi se onda naljutila i kredom ispisala trotoar od zgrade do obližnje zgrade Pozorišta njegovim imenom uz neki pogrdni epitet. On bi se onda još više naljutio i još više je pljuvao, tako da je to, po njoj, bilo prevršilo svaku mjeru mržnje. Nikad joj nije bilo jasno zašto je on toliko ne voli i zašto je ona tako antipatična djevojčica. Ali se nekako pomirila s tim, kao i sa svim sličnim zaključcima tokom ostatka života....

U to doba su bile moderne praćke od žice za provođenje struje i meci koje je ona sa drugaricama skupljala po dvorištu ispred zgrade, kako bi ih ko razbacao, gađajući se. Praćku nije imala, ali je silno željela - nije znala sama da je napravi, niti je znala gdje se nabavlja ta vrsta obložene žice. I tako, kad je već bila spremna da prihvati da će zauvijek imati samo metke bez praćke, jednog dana je neko pozvonio na vrata. Otvorila je i ugledala riđu kovrdžavu kosu, pjege i razrogačene oči. Dječak sa prizemlja, koji je "nije podnosio" i koji je pljuvao kad bi prolazila, u ruci je držao plavu žičanu praćku, a onda je progovorio: "Ovo je za tebe". Ona je zbunjeno uzela, i on je nestao niz stepenice. To joj je bio blagi prijatni šok.

30 godina kasnije, ona sjedi u bašti kafića u istom gradu. Prilazi joj riđi kovrdžavi konobar, sa pjegicama.
- "Kornelije!! To si TI!?"
Nakon njegovog srdačnog pozdrava i par prijatnih riječi, jer su sada, jel, odrasli ljudi, pa pljuvanje više nije prikladno, ona mu postavi pitanje čiji je odgovor zanimao čitav život:
- "Pa, dobro, zašto si me PLJUVAO kad smo bili mali? Zašto me baš toliko nisi podnosio?! A onda si mi napravio praćku koju sam dugo željela?"
- "Znaš, ja sam bio ZALJUBLJEN u tebe, a ti si bila u 'Nedeljnom zabavniku' (tadašnja poznata serija za djecu, u kojoj je ona igrala, jer je išla u baletsku školu - op. aut.),
pa si bila nedostižna - mislio sam da si nafurana i bio sam ljubomoran...."

Nije mogla da vjeruje. Nikad sebe nije doživljavala kao nafuranu, naročito kad je neko stalno pljuje sa prozora pri ulaženju u zgradu....ali taj odgovor je riješio mnoge zavrzlame u njenom mozgu i stavu prema samoj sebi i donio olakšanje. Dan danas mu je zahvalna za tu iskrenost i srdačno ćaskanje tri decenije kasnije :)

Naravoučenije: Kad vas neko pljuje, ne znači da ste dostojni pljuvanja - možda ta osoba želi da je u vašem društvu, možda je privučena vama, ali se ne osjeća adekvatno ili se bori sama sa sobom. Možda vi sebe doživljavate kao jadnika na kojeg pljuju (doslovno) a ustvari ste monumentalna statua u očima drugog...Možda treba da se nađete negdje na pola puta? ;)

"Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda šta je na očima, a Gospod gleda šta je u srcu"
(Biblija)